Dobro bar je kava ostala ista...odlično, znači da je okus još uvijek tu.. Osjetim i novi parfem...čulo mirisa checked..
Pa dobro onda ovo "novo normalno" me je uspjelo malo prilagoditi, pa hej tu sam.. Iako mi je život na trenutke djelovao kao mix melodrame sa Netflixa i trilera B kategorije....Tko bi rekao da će 2020. godina biti godina straha, brige i opreza...a imao sam potpuno druge planove u životu...
U ovo sam vrijeme prošle godine pio kavu u jednom kafeu pored Duoma, mislim kafe nije bio ništa posebno, mali stolići, prljavi tanjurići na kojima se čak vidio i trag od pepela cigare, ali zato vrhunski espresso..ispred mene je bila gomila nekih djevojaka, wannabe modela sa Instagrama koje su pravile po tisuću selfija, neki dosadni trgovci perlama za sreću... Bože koliko perli ...a gdje je ta sreća..
Talijanska gospoda u kašmir kaputima boje bijele kave i gospođe sa Borsalino šeširima... koliko me je tad nervirala ta gužva, ta masa, ta gomila nepoznatih lica, toliko mi sada sve to fali...
Hej, možda neću biti mlađi..ali onaj osjećaj kad sam lijepo odjeven, kad se ogledam u izlogu dućana dok gledam tu savršenu kombinaciju sa balonerom na lutki..ma tko mi to može oduzeti, pa ja živim za to...
Neka rosulja dosadna pada dok idem Teslinom, čuvam Santoni loafersice ispod kišobrana da mi ne pokisnu, hladno je. Rano pada mrak. Miriše na zimu.
Odoh doma.
Idem si iskombinirati novi karirani Lubiam sako sa Tod's Derby cipelama za prvi espresso na Cvjetnom čim prođu mjere.
Pa neće meni jedna korona ubiti duh za odjevanje.. niti zelju za zavidnim pogledima.
Do čitanja.
Mister Mot.